INSIDE DINAMO: „Sedmorica igrača prve momčadi prošla su Dinamov omladinski pogon!”
Što je važno na prvim treninzima, kako prepoznati napredak mladog igrača i što je potrebno za iskorak u seniorsku košarku? O radu Dinamova omladinskog pogona, ulozi trenera i roditelja te povezanosti s prvom momčadi razgovarali smo s Milanom Ličinom, voditeljem omladinskog pogona Košarkaškog kluba Dinamo Zagreb.
Za početak, što vam je najvažnije u vođenju Dinamova omladinskog pogona?
Najvažnije nam je da djeca imaju kvalitetno vođene treninge i sredinu u kojoj mogu napredovati. To počinje već u školi košarke, kada dijete prvi put dolazi u dvoranu, upoznaje trenera i postaje dio ekipe. Želimo da zavoli košarku, stekne radne navike i s veseljem dolazi na treninge.
Kako igrači odrastaju, mijenjaju se i zahtjevi. Na nama je da ih postupno pripremamo za sljedeću razinu, vodeći računa o tome da se ne razvijaju svi jednako brzo. Dugoročno želimo da što više igrača iz našeg pogona bude spremno konkurirati za prvu momčad. Zato rad u svakoj kategoriji treba biti prilagođen dobi i sposobnostima igrača, ali i povezan s onime što ih očekuje u nastavku razvoja.
Spomenuli ste prvi dolazak u dvoranu. Što biste voljeli da dijete koje tek upoznaje košarku doživi na tim prvim treninzima?
Prije svega, da se osjeća dobrodošlo i poželi ponovno doći. Djeca dolaze s različitim iskustvima i različitom razinom sigurnosti. Neki od njih odmah uzmu loptu i uključe se, a drugima treba malo više vremena. Trener treba prepoznati tu razliku i pomoći svakome da pronađe svoje mjesto u grupi.
Na početku su važni igra, sloboda da dijete pokuša, pogriješi i ponovno pokuša. Ne očekujemo da dijete dođe s košarkaškim predznanjem. Želimo pobuditi znatiželju i interes, a vještine se zatim razvijaju kroz trening.
Kada dijete počne trenirati i igrati utakmice, pozornost se lako usmjeri na koševe i rezultat. Po čemu vi prepoznajete da napreduje?
Koševi su najvidljiviji, ali ne govore sve o igri ni o napretku. Važno je vidjeti razumije li igrač bolje situacije na terenu, donosi li bolje odluke, kako igra u obrani i surađuje li sa suigračima. Ponekad je velik korak kada dijete počne koristiti slabiju ruku ili se odvaži napraviti nešto što je prije izbjegavalo.
Važan je i odnos prema treningu, trud koji igrač ulaže te način na koji primjenjuje ono što uči. Utakmice su prilika da pokaže napredak, ali i da vidimo na čemu još treba raditi. Naravno da želimo pobjeđivati, no razvoj mladog igrača treba procjenjivati kroz dulje razdoblje, a ne na temelju jedne dobre ili loše utakmice.
Takvo praćenje razvoja traži individualan pristup. Što je pritom najvažnije u radu trenera mlađih kategorija?
Trener mora znati čemu želi poučiti igrače i kako to prenijeti na način primjeren njihovoj dobi. Jednako je važno da upozna djecu s kojom radi jer ne usvajaju svi igrači nove vještine jednakom brzinom niti im odgovara isti način objašnjavanja, pa su uz stručno znanje potrebni strpljenje i dosljednost.
Djeca trebaju razumjeti što se od njih očekuje, ali i znati da mogu postaviti pitanje ili pogriješiti. Možemo inzistirati na trudu, odgovornosti i poštovanju suigrača, a istodobno sačuvati prostor za igru i samostalno razmišljanje. Posebno je važno i to da treneri međusobno razgovaraju o razvoju igrača, osobito pri prelasku iz jedne kategorije u drugu.
Uz trenere, razvoj djece svakodnevno prate i roditelji. Kako mogu najbolje pomoći, posebno kada dijete igra slabije ili sporije napreduje?
Najviše pomažu tako da ostanu podrška i kada ne ide sve kako je dijete zamislilo. Napredak nije ravnomjeran, odnosno razdoblja u kojima dijete brzo usvaja nove vještine mogu se izmjenjivati s onima u kojima mu treba više vremena i podrške. Usporedbe s drugom djecom tada najčešće ne pomažu jer svatko ima svoj tempo razvoja.
Dobro je pokazati interes za ono što dijete radi, pitati kako mu je bilo i što je naučilo, a ne razgovarati samo o broju koševa ili minutaži. Ako postoje nedoumice, važno je da roditelji mogu razgovarati s trenerom. Djetetu je lakše kada odrasli oko njega komuniciraju jasno i kada ne osjeća da na svakoj utakmici mora dokazati svoju vrijednost.
Govorili smo o razvoju kroz mlađe kategorije. Što se najviše mijenja kada igrač prijeđe u seniorsku košarku?
U seniorskoj košarci igra je brža, fizički su zahtjevi veći, a pogrešne se odluke češće kažnjavaju. Ono što je igraču bilo dovoljno u mlađim kategorijama više ne mora biti dovoljno protiv starijih i iskusnijih protivnika. Zato uz tehniku i fizičku pripremu veliku ulogu imaju razumijevanje igre, odnos prema radu te mentalna snaga.
Izazov je i prihvatiti novu ulogu. Netko tko je u svojoj generaciji bio među nositeljima igre u seniorskoj se momčadi ponovno mora dokazivati i izboriti za priliku. Tu su važni strpljenje i spremnost na učenje, ali i podrška trenera te jasna povratna informacija o tome na čemu treba raditi.
Kako u Dinamu želite pripremati mlade igrače za te zahtjeve i olakšati im put prema prvoj momčadi?
Važno je da taj prijelaz ne bude tema tek kada igrač završi juniorski staž. Želimo jačati suradnju između trenera mlađih kategorija i prve momčadi kako bi se pravodobno procijenilo za koje je zahtjeve igrač spreman i na čemu još treba raditi. Naš je cilj da mladi igrač zna koji mu je sljedeći korak i što se od njega očekuje.
Uključivanje u seniorski rad treba biti postupno i prilagođeno njegovoj spremnosti. Pritom sam dolazak na trening prve momčadi nije dovoljan. Važno je pratiti kako se igrač snalazi, dati mu jasne upute i pomoći mu da se prilagodi. Mladim igračima želimo otvoriti put prema prvoj momčadi, uz razumijevanje da prilika treba doći kada su za nju spremni.
Važan dio tog puta čini i Rudeš Bulldogs, druga seniorska momčad Dinama koja nastupa u Drugoj muškoj ligi. U toj momčadi naši juniori i mlađi seniori dobivaju priliku stjecati iskustvo seniorske košarke i postupno se pripremati za zahtjeve koji ih čekaju na višoj razini.
Da taj put već postoji potvrđuje i aktualni seniorski roster: od 15 igrača prve momčadi, njih sedmorica prošla su Dinamov omladinski pogon tijekom svoje mlađe košarkaške karijere, Andrej Matić, Emil Savić, Luka Pehar, Marko Miholić, Matej Miholić, Karlo Križanac i Jani Brozović.
Spomenuli ste povezivanje mlađih kategorija i prve momčadi. Koliko ono znači djeci koja tek počinju trenirati?
Djeci puno znači kada igrače koje gledaju na utakmicama mogu upoznati i razgovarati s njima. Seniori im mogu biti uzori, a takvi susreti dodatni poticaj za trening i prilika da čuju kako su izgledali njihovi košarkaški počeci.
Zato želimo stvarati više prilika za druženje i zajedničke aktivnosti mlađih kategorija i prve momčadi. Tako djeca mogu izravnije doživjeti povezanost s prvom momčadi i osjetiti da i sama imaju važno mjesto u klubu čije seniore podržavaju s tribina.
Rad mlađih kategorija sve se više prati i kroz klupske sadržaje. Što biste voljeli da javnost vidi osim rezultata utakmica?
Volio bih da se više vidi svakodnevni rad djece i trenera. Rezultati su važan dio praćenja mlađih kategorija, ali ne pokazuju sve što igrači uče na treninzima, koliko se trude i kako napreduju kao pojedinci i kao momčad.
Pokrenuli smo redoviti tjedni pregled na webu, a u idućem razdoblju na društvenim mrežama želimo donositi više sadržaja s treninga, utakmica i drugih klupskih aktivnosti.
Želimo predstaviti naše mlade igrače i njihove trenere te približiti kako izgleda biti dio Dinamova omladinskog pogona. Time roditeljima i navijačima želimo omogućiti da bolje upoznaju naše ekipe, a djecu koja još ne treniraju zainteresirati za košarku i potaknuti da nam se pridruže.
Spomenuli ste i niz područja koja želite razvijati. Po čemu biste za nekoliko godina procijenili da je omladinski pogon napravio iskorak?
Po tome da više djece ostaje u košarci, da igrači napreduju iz kategorije u kategoriju i da među njima imamo one koji mogu konkurirati za seniorsku momčad. Važno je da takav napredak bude rezultat sustavnog rada kroz više generacija.
Za to trebamo nastaviti unapređivati uvjete, ulagati u rad trenera i jačati suradnju među kategorijama. Volio bih da se Dinamo prepoznaje po igračima koji razumiju košarku, imaju dobre radne navike i spremni su na zahtjeve sljedeće razine. Jednako nam je važno da i oni koji ne nastave igrati seniorsku košarku iz kluba ponesu dobro iskustvo i ostanu vezani uz sport.
Za kraj, što biste poručili roditeljima i djeci koja razmišljaju o dolasku u Dinamovu školu košarke?
Roditeljima bih poručio da podrže interes djece za sport i daju im vrijeme za razvoj. Košarka je prilika za stjecanje radnih navika, samopouzdanja i odgovornosti prema momčadi, uz prijateljstva koja nastaju kroz zajedničke treninge i utakmice. Naša je odgovornost osigurati kvalitetan rad i okruženje u kojem svako dijete ima priliku učiti i napredovati.
Djecu pozivam da nam se pridruže, bez obzira na prethodno košarkaško iskustvo. Želimo da u Dinamu zavole košarku, razvijaju svoje sposobnosti i uz podršku trenera postupno ostvaruju svoje sportske ciljeve. Bilo da tek upoznaju košarku ili žele nastaviti razvijati svoje znanje i vještine, vrata Dinama su im otvorena.
